U trenucima kada se život svede na sekunde, a nada postane najdragocjenija valuta, uloga ljekara prestaje biti samo profesija i postaje misija. Priča naše sugrađanke, supruge i majke dvoje djece Amele M. i njene porodice svjedoči upravo o tome – o vrhunskoj stručnosti, brzoj reakciji i neizmjernoj ljudskosti osoblja Univerzitetskog kliničkog centra Tuzla.
Trenutak kada je život visio o koncu
Oktobar 2024. godine ostat će urezan u sjećanje Amele i njene porodice kao vrijeme najvećeg životnog iskušenja. Amelino zdravstveno stanje se iznenada i dramatično pogoršalo, dovodeći je u direktnu životnu opasnost. Došlo je do kritične komplikacije – perforacije (pucanja) žučne kese.
U medicinskom smislu, ovo je stanje najvišeg stepena hitnosti. Kada žučna kesa pukne, inficirani sadržaj se izlijeva u trbušnu šupljinu, što direktno vodi ka sepsi. Bez munjevite intervencije, ishod je najčešće fatalan.
U trenucima kada je nastupila predsepsa, na scenu stupa tim predvođen prof. dr. med. sci. Zijahom Rifatbegovićem. Ovaj stručnjak, za kojeg pacijenti i kolege imaju samo riječi hvale, preuzeo je odgovornost u najtežem času. Operacija je trajala oko pet sati.
Situacija u abdomenu bila je izuzetno teška, ali pedantnim radom, dr. Rifatbegović je sanirao oštećenja i očistio unutrašnje organe, doslovno izvlačeći Amelu iz zagrljaja sigurne smrti. O težini bitke najbolje govori podatak da je rez na abdomenu bio osiguran sa čak 50 kopči.
Od tišine kome do pobjedničkog osmijeha
Nakon operacije uslijedili su dani neizvjesnosti. Amela je četiri dana provela u indukovanoj komi na Odjeljenju za intenzivnu njegu. Porodica s posebnim emocijama ističe ljubaznost osoblja koje im je u tim satima tišine i straha pružalo mirne i jasne informacije.
Posebnu snagu davao im je dr. Rifatbegović, čija uvjerenost u uspjeh i neprestano ohrabrivanje nisu dozvolili da nada zgasne. Nakon buđenja i stabilizacije, humani tretman se nastavio na Odjelu hirurgije sve do njenog potpunog oporavka.
Danas, dok se oporavlja okružena ljubavlju svojih najbližih, Amela se s dubokom poniznošću prisjeća dana kada joj je poklonjen novi život:
“Kao što doktor kaže: “Ja sam svoj posao odradio, ostalo je uz Allahovu dž.š. pomoć” i tako je i bilo. Hvala dragom i jedinom Allahu dž.š što mi je podario novu priliku. Beskrajno hvala mom doktoru Rifatbegoviću i svima ostalima koji su se mnogo borili za moj život i zdravlje. Neka vas dragi Allah nagradi za vaš trud. Znam da je to vaš posao, ali ovakva požrtvovanost i dobrota se moraju pohvaliti i ne smiju ostati nezapažene.”
Amela i njena porodica žele javno odati priznanje ljudima koji su Ameli i njenoj porodici vratili osmjeh na lice:
-
Prof. dr. med. sci. Zijahu Rifatbegoviću, hirurg;
-
Doc. dr. med. sci. Zlatanu Mehmedoviću, načelniku klinike;
-
Prof. dr. med. sci. Mirhi Agić, šefici odjeljenja;
-
Dr. mr. sci. Emiru Ahmetaševiću, odjeljenskom ljekaru;
-
Kompletnom medicinskom osoblju Intenzivne njege i Hirurgije.
Ova priča nije samo svjedočanstvo o medicinskom uspjehu, već i još jedan dokaz da UKC Tuzla raspolaže stručnjacima svjetskog glasa koji svoj poziv žive dostojanstveno i požrtvovano. Amela je danas sa svojom porodicom, a njena sudbina ostaje kao najljepši podsjetnik na snagu medicine i plemenitost ljudskog srca.