Članica udruženja “Moja istina”, Safija Salihbašić, preselila je na ahiret 19. maja 2026. godine u 58. godini života.
U trenucima kada se porodica, prijatelji i sugrađani opraštaju od ove hrabre žene, Udruženje je objavilo Safijinu ličnu priču. Uprkos teškom zdravstvenom stanju, Safija je samu sebe utkala u knjigu „Moja istina“, ostavljajući iza sebe trajno svjedočanstvo snage, dostojanstva, vjere i nade.
Njena ispovijest nalazi se među 41 pričom članica udruženja – pričama o putu od dijagnoze do liječenja, o suočavanju sa strahovima, ali i o neizmjernoj podršci i vjeri u bolje sutra. Safijina želja bila je jasna: podstaknuti svakoga ko pročita njene riječi da sluša svoje tijelo, prepozna signale koje nam ono šalje i redovno brine o svom zdravlju.
🎗️ Safijina priča: “Stavite sebe na prvo mjesto, slušajte poruke svoga tijela”
U nastavku tekst prenosimo u cjelosti, kao apel i inspiraciju svima koji prolaze kroz slične životne bitke:
“Imam 56 godina i zovem se Safija Salihbašić. Želim da ispričam priču o svojoj bolesti kako bih pomogla nekome ko bude imao slične ili iste simptome i na vrijeme otkrio ovu opaku bolest.
Sve je počelo sa umorom i iscrpljenošću, ali to sam pripisivala poslu jer sam radila u firmi koja se bavi šivenjem i krojenjem. Normiran posao. Međutim, umor nikako da prođe iako sam pokušavala da odvojim vrijeme baš za sebe, da se pokušam odmoriti, mislivši da mi je previše obaveza i posla. Pokušavajući pronaći mir i vrijeme za odmor, ipak sam osjećala svakog dana bolove koji su se pojavljivali u desnoj strani stomaka.
Ipak sam morala potražiti pomoć ljekara. Porodični ljekar me uputio na hirurgiju odmah da mi se uradi ultrazvuk. Specijalista urolog dr. Emir Softić me pregledao i hitno uputio da uradim CT nalaz. I oba nalaza pokazuju isto: zloćudna tvorevina bubrega dijagnoza C64.
Kada sam se hitno našla na UKC Tuzla, rečeno mi je da se desni bubreg mora izvaditi jer ga je rak uništio, i ko zna šta još, u tom momentu nisam znala. Naručena sam najhitnije na operaciju, u maju 2024. godine i uklonjen mi je desni bubreg sa mokraćovodnom nakapnicom i limfnim čvorićima.
Na UKC Tuzla sam bila sedam dana, ali zbog previjanja rane i nalaza, hospitalizovana sam u JZU Opća Bolnica “Dr. Mustafa Beganović” Gračanica, još sedmicu dana. Dok sam se oporavljala u bolnici, čekala sam i PH nalaz i strepila. Opet sam nekako vjerovala da nije tako opasno. Ali nalaz dolazi i potvrđuje se dijagnoza: carcinom renis metastaticum. Još mi je konzilij rekao da je to agresivna vrsta karcinoma.
Premrla sam od straha slušajući te riječi konzilija. Uključili su mi Sutent 50 mg koje pijem po uputstvu kod svoje kuće. Toliko teško podnosim ovu terapiju koju još pijem da često i mnogo povraćam, primam infuzije da ne dehidriram, a apetit mi je nikakav.
Moram reći i ovo: nama bolesnima preostaje samo jedna želja, da preživimo i pokušamo dati sve od sebe da se izborimo sa teškim dijagnozama. Moja vjera i moja želja je da će liječenje uspješno biti završeno i da se opaki neprijatelj neće vraćati.
Svima koji budu čitali ovu moju ukratko ispričanu priču o mom raku bubrega, savjetujem da sebe stavite na prvo mjesto, da slušate poruke svoga tijela, da redovno rade kontrole i ne ignorišu umor i slabost. To može biti kobno za svakog od nas.”
Neka Safijina hrabrost, iskrenost i plemenita namjera da pomogne drugima ostanu trajna inspiracija i podsjetnik svima nama.
Počivaj u dženetskom miru, draga Safija. 🕊️🤍