U okrilju pravde koju islam propagira duše bivaju smirene, nestaje povoda neprijateljstvu i mržnji, te cjelokupan čovjekov život postaje ljepši i mirniji. Allah naređuje svaku vrstu pravde i zabranjuje svaku vrstu nepravde i nasilja. On Uzvišeni kaže: ”Allah naređuje da se svačije pravo poštuje, dobro čini, i da se bližnjima udjeljuje…” (En-Nahl, 90)
Jedan od divnih primjera pravičnosti u islamu svakako je u poštivanju prava i dostojanstva radničke populacije. Islam na radnika gleda kao na bilo koju društvenu jedinku, koja ima svoja osjećanja i svoja prava. U prvom redu islam zahtijeva da se nadničaru ili radniku u potpunosti isplati naknada za valjano obavljen posao koji je bio predmet njihovog međusobnog dogovora. Štaviše, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: ”Dajte nadničaru njegovu platu prije nego što mu se osuši znoj na licu.” Ko postupi suprotno tome, njega na Sudnjem danu, prema sudu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, očekuje velika kazna: ”Uzvišeni Allah poručuje: ‘Ja ću se na Sudnjem danu parničiti sa trojicom, a s kim se Ja budem parničio, taj je propao: čovjekom koji, zaklinjući se Mojim imenom, nešto obeća, pa to ne ispuni; čovjekom koji proda slobodnog čovjeka i na taj način ostvari zaradu; i čovjekom koji iznajmljenom radniku uskrati zasluženu platu.”
U nekim predanjima se govori o trojici ljudi, zatvorenih u pećinu, koje je Allah spasio, zbog njihovih dobrih djela, koja je svaki od njih spomenuo u dovi, moleći tako Uzvišenog Allaha za spas iz bezizlazne situacije. Jedan od njih je spomenuo u da je imao radnike i da je jedan od njih otišao u nepoznatom pravcu prije nego je preuzeo zasluženu plaću, nakon čega je on obrnuo njegovu nadnicu, i zaradio veliki imetak, kojeg mu je kasnije u cjelosti isplatio zajedno sa osnovicom, kada je ovaj došao po svoju platu, i zbog toga je zaslužio Allahovu milost. Ovo mogu učiniti samo ljudi koji vjeruju u Allaha i koji posjeduju visoke moralne kvalitete. Osim toga, takvi se ljubazno ophode prema radnicima, ne opterećuju ih preko njihovih mogućnosti i ne optužuju ih za ono što nisu učinili, kako bi im uskratili nešto od onoga što im je ugovorom zagarantirano.
Radnik je, s druge strane, obavezan ispoštovati preuzete obaveze i u potpunosti izvršiti posao. Odgovoran je za ono što mu je povjereno i ne smije iznalaziti lažna opravdanja za nastale manjkavosti. Ovakav pristup obećava Allahov blagoslov u onome što zaradi za sebe i svoju porodicu.(saff.ba)
Akos.ba