U našoj Škahovici, gore gdje zrak miriše na lipe, živi jedna posebna žena – nana Hanija Ahmetagić. Ima ona 83 godine, blago lice i ruke koje nikad nisu mirovale. Ali, Hanija nije samo obična majka, nena, sestra. Ona je žena koja je u svojoj 79. godini, kad su svi mislili da će samo odmarati, otkrila da njeno srce zna da piše pjesme.
„Ukrašena mostovima finim, kad god priđem, uvijek im se divim“
Sve je počelo prije četiri godine. Hanija kaže da joj je jednostavno „došlo u san“ da piše. Uzela je običnu školsku svesku i počela redati stihove o svojoj Gračanici i Sokoluši. Njene riječi su jednostavne, ali gađaju pravo u srce:
„Gračanico, moj najljepši grade, Bogu hvala pa te nama dade… Najljepša si kad lipe procvatu, vjetrić piri, miris svuda širi. Ukrašena mostovima finim, kad god priđem, uvijek im se divim.“
Život je nije mazio, ali ona ne odustaje
Hanijin život bio je pun i ponosa i tuge. Cijeli vijek je u Škahovici, tu se udala i djecu podigla. Ona je majka heroja – njen sin Ibrahim dao je život za našu zemlju. Izgubila je i sina Fadila, onog veselog sportistu kojeg su sva djeca u selu voljela. Danas joj je najveća podrška kćerka Fadila, koja je uz nju u svakom trenutku.
Sjećanje na stara prela i težak rad
U svojim pjesmama Hanija nas vraća u neka stara vremena. Piše o tome kako se nekad sjedilo na prelima, kako se pilo s Javor vode i kako se teško radilo na njivi, ali se bilo sretno.
„Valja sutra rano na kopanje… al’ je raja bila i rahat i sita“, piše Hanija u pjesmi o svom selu. Podsjeća nas na sudbine sestara koje je udaja razdvojila i na to kako se nekad više pazilo jedno na drugo.
Nikad nije kasno za snove
Ispod svake pjesme nana se uredno potpiše: Ahmetagić Hanija (1943). Ona ne piše da bi bila poznata, nego da se ne zaboravi. Piše za svoje sinove, za svoju Škahovicu i za svu našu djecu, da znaju ko su i odakle su.
Njena priča nam svima poručuje jedno: godine su samo broj. Ako nana Hanija može u devetoj deceniji pisati ovako divne stihove, onda niko od nas nema izgovor da odustane od onoga što voli.
Sljedeći put kad prođete kroz Škahovicu ili preko gračaničkih mostova, sjetite se nane Hanije. Ona ih je u svoje sveske zaključala da vječno traju.