Hasan Sejdinović – Ponos Gračanice – Najbolji sportista BiH u 2019.g.

0
Awesome

Prelijepe vijesti iz Sarajeva. Olimpijski komitet BiH birao je večeras najbolje sportiste BiH u 2019. godini. Gračanlija HASAN SEJDINOVIĆ, zlatni paraolimpijac sa Paraolimpijade i Abu Dhabiju, proglašen je za najboljeg sportistu BiH u kategoriji specijalnih olimpijaca.

Svečana ceremonija održana je večeras u dvorani Olimpijskog komiteta BiH u Sarajevu. Ovo je najveći sportskih uspjeh u historiji Gračanice, zlato sa Olimpijade i Najbolji sportista godine u BiH.

Čestitamo zlatni dječače.

PODSJEĆAMO
Hasan Sejdinović, dječak sa Down sindromom, na svjetskom takmičenju Specijalne olimpijade u Abu Dhabiju osvojio je zlatnu medalju u trčanju na 200 metara, jednu od ukupno 10 koliko su djeca iz BiH osvojila.

Zlatni gračanički momak Hasan Sejdinović, prvi u utrci na 200 metara na svjetskom takmičenju Specijalne olimpijade u Abu Dabiju, najbolji je ambasador Bosne i Hercegovine, ali i cijele populacije koja zbog urođenih fizičkih i psihičkih osobina i dalje nailazi na predrasude, prijeke poglede i mnoga zatvorena vrata. Zbog prilično nerazvijenog govora, koji je čest kod osoba sa Down sindromom, sa Hasanom nismo uspjeli mnogo razgovarati, ali emocije koje je pokazao samo podsjećajući se na utrku u Abu Dabiju govorile su više od riječi.

Uzbuđenje

– Radostan sam, super je, volim sport, fudbal, košarku, trčanje…, uzbuđeno je pokušao svoje emocije pretvoriti u riječi. Ali ono što ne umije riječima, Hasan umije djelima, i to bolje od mnogih u svijetu. Dokazao je to svojim upornim radom, uprkos poteškoćama koje su ga pratile od rođenja. Kada je krenuo u Zavod za odgoj i obrazovanje osoba sa smetnjama u Tuzli, gdje i danas boravi u internatu pet dana u sedmici, susreo se s vršnjacima koji su već postizali uspjehe u različitim sportovima. Da i sam želi biti poput njih, da ga njihov uspjeh inspiriše i izaziva, priznao je svojoj majci.
– Kad je krenuo u školu, govorio mi je kako ima veće djece koja igraju košarku, koja idu na takmičenja i pobjeđuju, osvajaju medalje. Ti dječaci su bili zreliji i mnogo sposobniji, a njemu je bilo krivo što on to ne može. Ja sam mu rekla da i on može nešto trenirati i da će naći nešto u čemu je dobar. On je kasnije izabrao atletiku, trčanje, što sam ja ohrabrivala, jer je dobro za djecu sa Down sindromom da budu u kondiciji, pošto su uglavnom ta djeca malo deblja. Nikome nije bilo ni na kraj pameti da će to odvesti do zlatne medalje na svjetskom takmičenju, kazala nam je Hasanova majka Edisa.

Obje ruke u zraku

Iako mu nakon toga takmičenja postaju gotovo rutina, odlazak u Abu Dabi je bio izazov, a kako se ispostavilo, malo veći za majku nego za Hasana.

– Prvi put smo bili odvojeni 15 dana i ovo je bilo nešto novo za oboje. Ja sam inače paničar i imala sam stotinu sumnji, ali me ohrabrila njegova trenerica, a i Hasan. Tu noć dok sam ga vozila na aerodrom nije uopšte bio uzbuđen, bio je opušten i govorio mi je da se ne brinem. Kad smo stigli na aerodrom, podigao je obje ruke u zrak, rekao ja sam hrabar, ja mogu sve i znala sam da će sve biti uredu, dodala je majka Edisa.

Kada je ekipa stigla u Abu Dabi, i samo to dostignuće je djelovalo dovoljno, ali Hasan je htio više. Na početku utrke jedan dječak se izdvojio, ali Hasan se nije predavao. Utrku je završio na prvom mjestu, osvojivši zlatnu medalju, jednu od ukupno deset različitih medalja koliko su djeca iz BiH osvojila u četiri sporta u kojim su se takmičila.

Njegova trenerica Nermina Mujić, koja je stalno bila uz njega, kazala je kako je Hasanov uspjeh od višestrukog značaja kako za BiH, tako i za populaciju koja se suočava sa različitim urođenim poteškoćama u razvoju, ali i predrasudama u društvu.

– Kad smo krenuli, bili smo anonimusi, niko nije znao za nas. Ali kada smo osvojili medalje, sve se promijenilo. Hasan je sad primjer ostaloj djeci sa poteškoćama, bit će im podstrek da se i oni uključe u neke aktivnosti, da idu preko granica u koje ih se svrstava, da vide da mogu ostvariti velike uspjehe. Njegov uspjeh će otvoriti vrata i drugim roditeljima koja imaju djecu poput njega. Mislim da je Hasan svojim uspjehom otvorio mnoga pitanja za ovu djecu, ne samo za sport, kazala nam je Mujić.

Neuređen sistem

Edisi Sejdinović se već javljaju majke koje imaju djecu sa sličnim poteškoćama, tražeći savjet i ohrabrenje.

– Javljaju mi se majke, pitaju me kako sam se odlučila da ga pošaljem u školu, a kamoli šta drugo. Ja sam uradila ono što i svaka druga majka koja ima normalno dijete. Svi mi očekujemo normalno dijete, zdravo, ali nekada ne ide tako jednostavno. Sve to zavisi od osobe do osobe, kako to prihvati i postavi se kad dobije dijete sa posebnim potrebama. Za mene nije bilo alternative nego da se brinem o svom djetetu. Dijete od mene nije tražilo da ga rodim, to je bila moja odluka i ja sam svoj život prilagodila njemu. Teško mi je jedino što sistem nije uređeniji, jer da jest, da domovi zdravlja imaju logopede, da se djeci pomaže od malih nogu, moj Hasan bi sad mogao lakše komunicirati. Možda ovaj njegov uspjeh pomogne da se stvari pomjere s nule, kazala nam je Edisa.

 

(Izvor: Radio Gračanica)

Share.

Comments are closed.