U ovom prilogu govori se o početku rata, odnosno izbijanju neprijateljstava na prostoru općine Gračanica, sa detaljima iz takozvane “majske oluje nad Gračanicom” (od 18. do 25. maja 1992. godine) kada su četnici sa Ozrena, 25. 5. 1992. godine izvršili najteže granatiranje Gračanice, prvi puta pokušavajući i pješadijski napad na grad koji im se našao na putu realizacije poznatog plana okupacije regije Tuzla pod kodnim nazivom “Drina”. Po tom planu, između ostalog, trebalo je općinu Gračanica presjeći pokretom četničkih snaga sa Ozrena, spajanjem Kakmuža na ozrenskoj i Lohinje (srpskog naselja) na gračaničkoj strani i dalje prema Smolući i Jasenici na putu Tuzla–Srebrenik. Drugi napadni pravac vodio je od Karanovca na ozrenskoj strani, spajanjem sa Lendićima na teritoriji općine Gračanica i dalje pravcem Skipovac – Duga Njiva na Trebavi.
Na tom pravcu, od velikog strateškog značaja bili su posebno utvrđeni Lendići sa kojih su se u navedenom periodu izvodile učestale provokacije i artiljerijski udari na Gračanicu i susjedna bošnjačka naselja. U pokušaju da otklone opasnost sa tog uporišta, branioci Gračanice, 23. i 25. maja, izvršili su napad na najisturenije četničke položaje prema selu Malešićima u rejonu Ahmića i na utvrđenu kotu Zečev gaj na domaku Lendića.
Zauzevši, 23. 5., položaje u Ahmićima, pripadnici TO iz Malešića i Stjepan Polje, podržani dobrovoljcima iz interventne jedinice SDA, dva dana kasnije, pokušali su “uzeti” i kotu Zečev Gaj. Zbog očiglednih propusta u organizaciji napada, nedovoljnog opreza, i neiskustva, pretrpjeli su teške gubitke, izgubivši u jednom danu 10 mladih boraca, nakon čega su sva dejstva u tom rejonu obustavljena. Autor detaljno opisuje seriju oružanih provokacija četnika sa Ozrena prema Gračanici i ostalim naseljima na desnoj strani Spreče, koje su prethodile odlučujućim udarima, 25. 5. 1992. Paralelno s tim, ukazuje na određene slabosti u organizaciji odbrane Gračanice, koje su baš i eskalirale u navedenom periodu kao posljedica političkih animoziteta u vojno-političkom vrhu općine i da nisu prevaziđene, mogle su prouzrokovati još teže posljedice.
Uvodne napomene
U rano jutro, 5. maja 1992. godine, definitivno je prekinut svaki saobraćaj između ozrenskih sela i Gračanice. Toga su jutra naoružani srpski dobrovoljci na sprečanskim mostovima zaustavili i zaplijenili sve radničke autobuse koji su se kretali prema Gračanici, istjerali iz njih radnike i vratili ih kućama. Rijeka Spreča u tom trenutku postaje granica, a njeni mostovi beskorisni objekti razdvajanja, zla i raskola među dojučerašnjim komšijama, kolegama i prijateljima koje su ti mostovi spajali.
Toga jutra možda je počeo rat na području općine Gračanica, a da njeni žitelji nisu to ni primijetili. Gruhnulo je, međutim, u predvečerje 18. 5. 1992. godine, kada su sa Ozrena poletjele prve artiljerijske granate na D. Orahovicu, a sutradan na Gračanicu, Miričinu i opet na D. Orahovicu. Zloslutno zavijanje sirena, praćeno potmulim ispaljenjima iz daljine i detonacijama u Gračanici postalo je stvarnost.
Stizali su i alarmantni glasovi da se u dubini Ozrena priprema masovan tenkovsko-pješadijski napad na Gračanicu. Do prvog žešćeg okršaja, međutim, došlo je na suprotnoj strani – u južnom dijelu Malešića, područje srpskog zaseoka Ahmići, 23. maja 1992. godine. U narednih nekoliko dana, a najviše u periodu od 23.–25. 5. 1992. godine, eskalirala su artiljerijska dejstva srpskih snaga, sa Lendića po Stjepan Polju i Gračanici i sa Ahmića po Malešićima.
Ubitačni projektili sa Ozrena djelovat će na “narodno jedinstvo” u Gračanici više od bilo kakvih proglasa i deklarativnih poziva na odbranu. Uostalom, vrijeme proglasa, apela i poziva na razum bilo je, nažalost, nepovratno isteklo. Ratna oluja ubrzano se primicala Gračanici i dobijala sve više na svojoj žestini i intenzitetu. Gomilanje srpskih snaga i njihovo pregrupisavanje iz pravca Karanovca prema Lendićima i iz pravca Kakmuža prema Duraću i Gornjoj Lohinji, nagovještavalo je da će se čelična kliješta oko Gračanice sve više stezati s ciljem presijecanja teritorije
općine na tri dijela. Ozren je bio spreman da krene na Gračanicu, a Trebava na Sjeninu, Lukavicu i druga bošnjačka sela sjeverno od Gračanice.
I ovdje je počinjao rat.
Datumi za historiju i narodno pamćenje (18. – 25. 5. 1912.)
18. 5. 1992. : Donja Orahovica
19. 5. 1992.: Miričina (i industrijska zona Gračanice)
20. 5. 1992.: konsolidacija odbrane Gračanice
21. 5. 1992.: provokacije sa Lendića (nastavak)
22. 5. 1992.: Kulminacija krize rukovođenja i komandovanja (RIK-a)–ostavka komandanta TO
22. 5. 1992.: Vojno savjetovanje u Općinskom štabu TO: “za vojnički red i disciplinu…”
23. 5. 1992.: Ahmići
24. 5. 1992.: “stanje se pritajilo…”
25. 5. 1992.: Zečev gaj, udar na Gračanicu
(Gračanički glasnik Broj 43, godina XXII maj, 2017. [str. 23-40])