Dok se u sudskim klupama Općinskog suda u Tuzli prebrojavaju milioni, u krugu lukavačke Koksare prebrojavaju se dani do neizvjesne budućnosti. Jučerašnja Skupština povjerilaca donijela je surovu realnost na vidjelo: Koksara vrijedi 250 miliona KM, ali duguje nevjerovatnih 550 miliona KM. Matematika je jasna, ali sudbina 500 porodica koje direktno zavise od ovog posrnulog giganta – sve je samo ne jasna.
Prodaja “na komade” umjesto spasa cjeline
Ono čega su se radnici najviše pribojavali, počelo je da se dešava. Za kompletnu fabriku, ovakvu kakva jeste – opterećenu dugovima i godinama lošeg upravljanja – kupca nema. Interes se pokazao samo za “zdrave” dijelove: Fabriku AMK i Mehaničku radionicu. To praktično znači “komadanje” nekadašnjeg giganta. Dok se prodaju profitabilni dijelovi, radnici ostaju zarobljeni u ostatku sistema koji polako klizi ka gašenju.
Šest mjeseci za goli opstanak
Sindikat, na čelu sa Erminom Halilovićem, ne traži čuda, već samo vrijeme. Njihov zahtjev je ljudski i jednostavan: pustite nas da radimo još šest mjeseci. Taj period vide kao jedinu šansu da stečajni upravnik pokuša naći rješenje za cijelu firmu i spriječi scenario u kojem bi 500 ljudi završilo na ulici, a postrojenja u starom gvožđu.
“Očekujemo nastavak proizvodnje kako bismo izbjegli najgore,” poruka je koja stiže iz Sindikata, dok radnici s knedlom u grlu čekaju sutrašnji sastanak sa federalnim i kantonalnim vlastima.
Bez plate nema ni ključa u bravu
Radnici su poslali i oštru poruku vlastima i upravi. Iako su svjesni situacije, dostojanstvo ne daju. Zahtijevaju isplatu oktobarske i dijela novembarske plate.
Stav inžinjera i rukovodilaca je jasan: ako nema plata, nema ni saradnje na gašenju pogona. Niko ne želi preuzeti odgovornost za gašenje peći i konzervaciju opreme dok su im džepovi prazni, a budućnost zapečaćena stečajem.
Šta donosi sutra?
Sve oči su sada uprte u sastanak sa premijerom Nerminom Nikšićem i resornim ministrima. Pitanje je hoće li država naći način da kompanija H&P nastavi upravljati procesom još pola godine ili će ovo biti posljednji ekser u sanduku lukavačke industrije.
Koksara nije samo gomila starog željeza i dugova; to je 500 sudbina koje čekaju da vide vrijedi li njihova muka više od pukih cifara u sudskom zapisniku.