Na tragu starog karavanskog puta od Gračanice do Tuzle

0

Na inicijativu Časopisa za kulturnu historiju “Gračanički glasnik” prošle sedmice je organiziran zanimljiv istraživački pohod trasom starog karavanskog puta između Gračanice i Tuzle. Riječ je o nekadašnjoj cesti srednjovjekovne starosti, koja je vodila brdskim kosama i grebenima od Gračanice preko Gornje Orahovice i Moranjaka do Ratiša, te dalje na Gornju Tinju, Obodnicu i Breške, sve do same Tuzle. Učesnici pohoda su bili: Edin Šaković iz Gračanice – profesor historije, član redakcije “Gračaničkog glasnika”; Marko Matolić iz Orašja, bachelor historije, te Elvedin Kovačević iz Lukavca, apsolvent na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Tuzli. Osnovni cilj pohoda je bio ustanoviti trasu spomenutog puta i evidentirati kulturno-historijsko naslijeđe na pravcu njegovog pružanja.
“Radi se o jednome od najvažnijih pravaca u sistemu starih komunikacija sjeveroistočne Bosne, putu koji je povezivao srednjovjekovnu Donju Sol, današnju Tuzlu, sa utvrđenim gradom Sokolom i rudarskim naseljem Gračanica, koje se razvilo u sjeni njegovih zidina. Put se koristi i po dolasku Osmanlija, kada i Gračanica, i Donja Tuzla postaju razvijeni urbani centri i središta zanatske djelatnosti.” – navodi prof. Edin Šaković, dodajući da pravac njegovog pružanja brdskim grebenima potvrđuje i geografski raspored najstarijih naselja ovoga kraja, i materijalni spomenici, i neki toponimi (nazivi mjesta). “Stari putevi u Bosni su redom bili karavanski, odnosno ‘konjski’ ili ‘samarski’, kako ih narod i danas zove. Za razliku od današnjih cesta, koje obično vode dolinama rijeka, poljima ili uz padine njihovih oboda, stari putevi su slijedili linije brdskih grebena i tjemena kosa, izbjegavajući klisure i uske klance. Ovako trasirane puteve je bilo lakše održavati, jer je teren kojim su se kretali bio ocjedit, a osim toga i dosta pregledan, što je u ondašnjim vremenima čestih razbojničko-hajdučkih napada bilo od osobite važnosti.”
Stara cesta od Gračanice do Tuzle pokazuje baš ovakve karakteristike, a duž njene trase su i brojne starine: po više stotina godina stara mezarja i groblja, usamljeni grobovi i mezarovi, turbeta, dovišta i druga kultna mjesta, zatim brojni zanimljivi toponimi (Konak, Sjedaljke, Karaula i sl.). Sve su to dokazi velike starine ovoga nekadašnjeg druma. Sve to je trebalo obići, evidentirati, opisati. “Naziv naučne discipline koja se bavi istraživanjem puteva i koja je bitna grana kako u historijskoj znanosti, tako i u arheologiji, geografiji i drugim naukama, jeste hodologija. Naravno, taj naziv nema direktnu vezu sa našom rječju ‘hodati’, ali hodoloških istraživanja nema bez doslovnog hodanja, tj. terenskih obilazaka i isttraživanja” – kaže prof. Šaković. “U tom smislu, i naše traganje za trasom stare karavanske ceste od Gračanice i Tuzle je podrazumijevalo nekih 65-70 km pješačenja, pri čemu smo vršili i detaljnu prospekciju, te rekognosciranje pojedinih užih područja i interesantnijih lokaliteta.”
Jedan od takvih lokaliteta jeste i planinski masiv Ratiša, na tromeđi općina Gračanica, Srebrenik i Lukavac, na čijem vrhu se nalazi i čuveno dovište, za koga stručnjaci vele da je predislamskog porijekla, staro stotinama godina, te da je ulazilo u red najčuvenijih dovišta Bosne i Hercegovine u cjelini. Međutim, kultna tradicija ovog mjesta je i znatno starija i seže daleko u paganska vremena. “Dovište na Ratišu, kao i druga, slična dovišta i molitvišta na planinskim vrhovima predstavljaju ostatke staroslavenske kultne tradicije,” ističe Marko Matolić. “Vjerovanje starih Slavena bilo je dualističko, izraženo kroz sukob i opreku dvaju vrhovnih božanstava – Peruna, boga groma, kojeg simboliziraju vrhovi, gore i krošnje drveća, te Velesa – boga podzemnog svijeta, uz koga se vežu potoci, izvori, klisure i ponori. Šire područje Ratiša obiluje ostacima te drevne kultne tradicije. Samo ovo ime je indikativno, jer podsjeća na sukob dvaju bogova, a na samom Ratišu je i kompleks zemljišta koje nosi naziv – Ratište. Tu su još neki toponimi koji su u vidnoj opreci: Djedova voda kod Orahovice Gornje i Babina voda kod Dovišta na Ratišu: zatim Bijela voda između Dovišta i Sjedaljki, te Crni potok iznad Čekanića. Nadalje, tu su još i vode imena koja bi smo mogli dovesti u svezu sa slavenskom mitologijom: Budnjak (badnjak), Zmajevac (zmaj, stari oblik imena za mužjaka zmije, jedan od oblika u kojima se Veles pojavljuje), Pirina voda (možda izmijenjeno od Perun, također postoji i vrh Piriuša), itd.”. Nije slučajno da je nekada glavna prometnica između Tuzle i Gračanice prolazila ovim lokalitetom.
Nekada važna prometnica, kojom su se kretali putnici i karavani konja i drugih tovarnih životinja, sa robom nakrcanom samare, postepeno slabi, a potom i zamire u posljednjih 200-250 godine, zaživljavanjem puta dolinom rijeke Spreče. Tim pravcem se u zadnjim desetljećima osmanske uprave gradi i moderna kolska cesta, koja se više puta obnavlja u kasnijim razdobljima, a njen pravac najvećim dijelom slijedi i savremena magistralna cesta M4. Onaj stari karavanski put je ipak dugo vremena ostao sačuvan u trasama lokalnih seoskih i šumskih puteva, te se i dalje mogao uočiti na topografskim kartama. Nažalost, u zadnjih dvadesetak-trideset godina, mnogi predjeli uz taj pravac su potpuno opustjeli (posebno područje na tromeđi Smoluće, Caga i Tinje), a put je ostao prohodan skoro jedino za pješački saobraćaj. Ipak, ljepote predjela i prirode kroz koju taj pravac vodi, uz spomenute kulturno-historijske tragove, čine ga i dalje atraktivnim za izletnike i sve popularnije vidove rekreacije poput hikinga ili brdskog biciklizma. Potrebno je samo malo dobre volje nadležnih, uz neznatna ulaganja, da se taj pravac označi markacijama i pretvori u planinarsku stazu, a na više mjesta bi se mogla urediti prigodna izletišta i odmorišta, ističu naši sagovornici.
Detaljan izvještaj sa ovog istraživačkog pohoda autori namjeravaju objaviti u narednom broju “Gračaničkog glasnika”, koji izlazi na jesen, a nešto širu foto-reportažu čitatelji će uskoro moći pogledati na Facebook-stranici “Gračaničkog glasnika” (fb.com/gracanicki.glasnik).

(Gračanički.ba)

Share.

Comments are closed.