U svijetu gdje se sve brže živi, zanimanje profesionalnog vozača ostaje jedno od najtežih. To je hljeb sa sedam kora, a najbolje to znaju dvojica naših sugrađana, Ramiz Sulejmanović iz Babića i Rašid Grbić – Raškan iz Gračanice.
Nedavnim odlaskom u penziju, ovi istinski profesionalci zatvorili su jedno poglavlje ispisano kilometrima, izazovima i nepokolebljivom predanošću.
Ramiz Sulejmanović: Simbol odanosti i pobjednik nad sudbinom
Ramizova karijera neraskidivo je vezana za porodični biznis i rodni kraj. Gotovo od samog osnivanja firme BOS-KOM Babići, koju je pokrenuo njegov brat Osman nakon rata, Ramiz je bio stub ovog skladišta građevinskog materijala. Kroz godine rada, postao je više od vozača – postao je lice firme i čovjek u kojeg su mještani Babića imali bezgranično povjerenje.
Put profesionalnog vozača nosi i velike opasnosti, a Ramiz je to osjetio na najteži način. Prije nekoliko godina, javnost je ostala zatečena viješću o teškoj saobraćajnoj nesreći u Sočkovcu, gdje je došlo do sudara njegovog vozila i voza.
“Pukom srećom i Božijom voljom,” kažu oni koji ga poznaju, Ramiz je preživio taj susret sa smrću.
Iako je taj događaj ostavio traga, nije ga pokolebao. Nastavio je raditi s istim žarom, dokazujući da ga krase hrabrost i profesionalizam kakav se rijetko sreće. Danas, kada odlazi u penziju, ostavlja iza sebe firmu koja ga izuzetno cijeni i komšije koji o njemu govore samo biranim riječima.
Rašid Grbić – Raškan: Majstor za volanom kipera
S druge strane, Gračanica ispraća u penziju još jednu legendu puteva – Rašida Grbića, poznatijeg kao Raškan. Kao dugogodišnji uposlenik kompanije HS BAU-KOP, Raškan je svoj radni vijek proveo na moćnim mašinama, najčešće za volanom kamiona kipera.
Njegov posao nije bio samo “voziti od tačke A do tačke B”. Rad na kiperu zahtijeva preciznost, strpljenje i snalažljivost na teškim terenima i gradilištima. Raškan je kroz cijeli život koračao uspravno, suočavajući se sa svim izazovima koje život i posao nose, uvijek uz osmijeh i spremnost da odgovori na najteže zadatke. Kolege iz HS BAU-KOP-a ističu da je bio primjer discipline i radne etike mlađim generacijama.
Naslijeđe koje ostaje
Ramiz i Raškan su predstavnici generacije koja nije birala puteve – oni su ih krčili. Njihove ruke, koje su decenijama čvrsto držale volan, sada mogu odmarati. Iako su kamioni parkirani, a ključevi predati mlađima, priče o njihovim kilometrima, preživjelim olujama i poštenom radu dugo će se prepričavati u Babićima i Gračanici.
Srećni vam penzionerski dani, legende naših puteva!