Učenica JU Mješovite srednje škole Gračanica, Sajda Alagić, primjer je inspirativnog volontiranja i posvećenosti. Kroz svoje iskustvo u Udruženju roditelja i osoba sa invaliditetom “Futura”, Sajda je pronašla više od obične aktivnosti – pronašla je mjesto gdje je “ponovo naučila disati” i otkrila snagu davanja.
Sajdin put u “Futuru” započeo je u periodu lične tuge i unutrašnje borbe. Ne znajući tačno šta je očekuje, kročila je u prostor koji će joj, kako sama kaže, pružiti ruku onda kada joj je to bilo najpotrebnije. Među djecom sa Downovim sindromom i drugim oblicima invaliditeta, Sajda je pronašla utjehu i nježnost koju je i sama tražila.
Futura: Mjesto gdje se ljubav ne mjeri koracima, već osmijesima
“Futura” nije samo udruženje; za Sajdu je to život. Njen angažman tamo prevazilazi okvire uobičajenog volontiranja. Radi se o dubokoj vezi s djecom, od kojih svako nosi svoju priču, ritam i svijet. Sajda ističe da njihov cilj nije mijenjati djecu, već ih voljeti tačno takve kakvi jesu.
Radionice u “Futuri” su prostor gdje se ne broje koraci, već osmijesi. Nema težnje ka savršenstvu, već se slavi radost postojanja. U toj jednostavnosti, Sajda je doživjela svoju najveću promjenu. Dok je ona učila djecu kako se koriste bojice, oni su nju učili kako se koristi srce. Njihovo povjerenje, blizina i prisustvo bili su sve što joj je trebalo u trenucima kada se osjećala izgubljeno.
Davanje koje obogaćuje
Sajda opisuje “Futuru” kao svoje sklonište, podsjetnik da život ima smisla, da davanje ne osiromašuje, te da je snaga često tiha. Kroz ovo iskustvo, shvatila je da ljubav ponekad dolazi iz najmanjih ruku, ali ostavlja najveći trag.
Za Sajdu Alagić, volontiranje u “Futuri” nije samo dio njenog života – to je postao njen život. Njena priča je snažan podsjetnik na to kako djela dobrote ne samo da transformišu živote onih kojima se pomaže, već duboko obogaćuju i same volontere. Sajda je dokaz da je prava snaga u empatiji i nesebičnom davanju.