Šemso je dugogodišnji i redovan učesnik Marša mira, a ovogodišnje učešće učinio je posebno simboličnim – gotovo cijelu dionicu prepješačio je bosih nogu, želeći na taj način odati počast nevinim žrtvama i iskazati duboko poštovanje prema njihovoj patnji.
Za Šemsu ovaj put ima i posebno lično značenje. Na zidovima Memorijalnog centra u Potočarima uklesana su i prezimena Šiljković, među kojima se nalaze članovi njegove bliže rodbine, žrtve genocida počinjenog u julu 1995. godine. Nakon dugogodišnje potrage, posmrtni ostaci dijela njegove rodbine pronađeni su i prije dvije godine konačno su pronašli svoj vječni smiraj ukopom u Memorijalnom centru Potočari. Zbog toga je svaki njegov korak na Maršu mira i lični čin odavanja počasti najmilijima koje je zauvijek izgubio.
Po završetku Marša mira, Šemso je na društvenim mrežama napisao:
“Hvala dragom Allahu, uspio sam u svom nijetu. Na Maršu mira prešao sam put oko 100 kilometara bos.”
Fotografije njegovih umornih i izranjavanih stopala svjedoče o naporu koji je uložio da ispuni svoj nijjet. Ipak, kako kaže, nijedna rana nije teška kada se hoda u ime istine, sjećanja i poštovanja prema nevinim žrtvama.
Marš mira nije samo pješačenje. To je put istine, dostojanstva i opomene kojim hiljade ljudi svake godine odaju počast žrtvama genocida i šalju jasnu poruku da se ovakav zločin nikada i nigdje ne smije ponoviti.
Primjer Šemse Šiljkovića pokazuje koliko su važni kultura sjećanja, istrajnost i poštovanje prema žrtvama. Njegov ovogodišnji podvig ostat će zapamćen kao snažan čin odavanja počasti ne samo svim žrtvama genocida, već i članovima njegove porodice čija su imena zauvijek upisana u Memorijalnom centru Potočari.
Neka je vječni rahmet svim žrtvama genocida u Srebrenici, a Šemsi Šiljkoviću hvala na dostojanstvenom čuvanju uspomene na svoje najmilije i sve nevino stradale.