ŠKAHOVLJANI ZA VRIJEME AGRESIJE

0

Uvidjevši sva ratna dešavanja na području opštine Gračanica, i sve težu ratnu situaciju došlo je vrijeme da se nešto preduzme kako bi se naš narod i MZ odbranili od agresora, te je počelo organizovanje mještana Škahovice, tačnije vojno sposobnih mladića.

Predvođeni sa par naših patriota krenulo se u odbranu teritorija. Počelo je prvo sa organizovanjem seoskih straža, čuvanjem vodovoda i bitnih putnih komunikacija.

Na sreću par naših vojno sposobnih ljudi, imali smo ljude koji su već bili uključeni u j-ce sa prostora opštine, kao što su Ibrahim Nurkić u OG-2, Zaim Okić, Fadil zv Faca, rahmetli Suljo Dautović, Hasan Mahmutović Žito, Mehemed i ostali.

Pošto nam je najveća opasnost prijetila sa Trebave, te nakon što su i momci susjednih opština izašli na teren i naši momci su krenuli, prvo na prostore oko Raskrešća i Sječa.

U 9-om mjesecu 92 formirana je četa TO MZ Soko i Škahovica u čiji je sastav ušlo oko 60 naših momaka. Za k-dira te čete je postavljen Iljazović (Osman) Jusuf, a k-diri škahovičkih vodovo su bili Mulahusejnović Mehmed Rudi i Okić Nesib Čokora.

Zona naše odgovornosti se protezala mjesta Sabitov mezar u P.Brdu do raskrešća, tj do Babićana.

Intenziviranjem sukoba na gradačačkom i brčanskom ratištu i naši momci su shodno naređenjima pretpostavljene komande uzeli učešće u odbrani tih prostora. Na svim tim ratištima su postizali odlične rezultate, za šta su dobivali i pohvale.
Prva tragedija i prvi puta je Škahovica bila zavijena u crno 22.02.1993. Poginuo je naš prvi borac. Jakupović (Hamza) Nazif, rođen u Kozarcu. Život je izgubio nesretnim slučajem.

Druga žrtva i drugi borac koji je poginuo je Mahmutović (Ramiz) Abdulah rođen 21.11.1956 godine. Abdulah je poginuo 18.06.1993. na Barakovcu u St.Rijeci. Osim roditelja Ramiza i Đule, supruge Hajrije, iza njega su ostali sin Šahbaz i kćerka Advija.

Treća žrtva i treća rana Škahovice bio je Okanović (Mujo) Suljo, rođen 28.11.1965.g. Suljo je poginuo 30.01.1994.g u Unkićima, općina Tešanj.

Četvrta žrtva i poginuli borac naše MZ je bio Iljazović (Jusuf) Mehmed zv Memo rođen 07.03.1968. godine. Ubijen je mučki, iz zasjede na Visokoj vodi 13.04.1994.godine.

Peta žrtva i peti udarac za Škahovicu bio je Mulahusejnović (Osman) Ibrahim zv Šućko. Uzoran sportaš, otac 2 sina, Adnana i Osman. Rođen je 17.03.1963. godine, a poginuo 03.09.1994. na brdu Vis u rovu na prvoj borbenoj liniji odbrane.

Šesti udarac i šesta rana bio je Nurkić (Bajro) Fadil, kji je poginuo 05.11.1994.godine u Piskavici kada je prilikom istovara MTS-a došlo do eksplozije iste. Osim roditelja i supruge iza sebe je ostavio i kćerku Aldijanu.

Mnogo teških trenutaka bilo je u našoj Škahovici u tom ratnom periodu…teško je bilo svaki puta kada je neko bio ranjen, još teže kad je neko poginuo, ali najteži i najbolniji je bio 13.11.1994. Toga dana Škahovica je izgubila 3 sina, 3 pupoljka. Poginuli su od eksplozivne naprave.

-Ahmetagić (Zaim) Ibrahim Baja, rođen 12.06.1966.g. Pored roditelja i supruge iza njega je ostala kćerka Aldina.

-Mulahusejnović (Ramo) Senad, rođen 27.11.1967.g. Iza sebe je, pored roditelja i supruge ostavio i sina Ramu.

-Mulahusejović (Šaban) Ahmed, rođen 02.11.1967 koji je takođe osim roditelja i supruge ostavio sina, Sameda.

16 dana kasnije, tačnije 29.11.1994. još jedan udarac za Škahovicu, poginuo je i naš deseti borac. U pitanju je Nurkić (Husejn) Husejn, rođen 03.05.1965. koji je u trenutku pogibije bio na dužnosti k-dira voda. Osim roditelja, supruge, uplakane su ostale i 2 kćerke, Samra i Hanifa.

Posljednji junak, posljednja rana i veliki udarac desio se 27.09.1995.godine kada je svoj život za odbranu domovine položio Nurkić (Jasim) Ernes, rođen 04.07.1972.g. Poginuo je U Skipovcu pogođen gelerima granate. Pored roditelja i supruge, iza njega ostala kćerka Ernesa.

Pored ovih 11 junaka koji položili svoj život za našu budućnost, treba spomenuti još i podatak da je još 21 borac teže ili lakše ranjen.

Ne može a da se ne spomene i to da je naš Nurić Ibrahim zvani Bariša dobitnik najvišeg ratno vojničkog priznanja „Zlatni ljiljan“ za svoje zasluge u proteklom ratu.

Od tog nesretnog rata do danas proteklo je mnogo godina, tako da ima i onih koji više nisu sa nama, koji su do danas preselili na ahiret…Junuzović Vejsil, jedan od naših prvih učitelja, koji je jedno vrijeme bio na dužnosti k-danta b.bataljonu, zatim kapetan Mahmutović Hasan zvani Žito, n.poručnik Dautović Suljo, Softić Hasan, Imširović Taib, Nurkić Dževad – Džeri.

Svim ovim ljudima, velikanima, neka je vječna hvala i vječni rahmet.

Avdo Huskić

Share.

Comments are closed.