Dok se domaći farmeri bore za opstanak, uvozni lobi dodatno pritiska domaće tržište. Mljekari sa područja Tuzlanskog kantona (TK) suočavaju se s ozbiljnom krizom jer lokalne mljekare u ovoj godini uvode drastične redukcije, smanjuju otkupne cijene ili u potpunosti odbijaju preuzeti mlijeko. Kao razlog navode navodne viškove u skladištima, dok farmeri prst upiru u prekomjeran uvoz koji guši domaću proizvodnju.
Uvoz guši domaće farme
Podaci su alarmantni: samo u januaru ove godine u Bosnu i Hercegovinu uvezeno je 800.000 litara mlijeka. Prošle godine vrijednost uvezenog mlijeka i mliječnih proizvoda dosegla je nevjerovatnih 255 miliona KM, uz kontinuiran trend rasta.
Iz Udruženja mljekara TK oštro demantuju postojanje viškova domaćeg mlijeka. Naglašavaju da je problem u nelojalnoj konkurenciji iz zemalja s ogromnim subvencijama.
“To su mlijeka iz razvijenijih zemalja koje imaju ogromne budžete i pristup evropskim fondovima. Ti se farmeri praktično ne osvrću na cijenu; njima je bitno da proizvedu, a država se brine za tržište,” upozorava Eldin Glibanović, predsjednik Udruženja mljekara TK.
Između prosipanja mlijeka i prodaje grla
Farmeri su dovedeni pred svršen čin. Bez sigurnog otkupa, preostaju im dvije bolne opcije: prosipanje mlijeka ili prodaja muznih grla. Za mnoge je ovo kraj višedecenijskog ulaganja u mehanizaciju i genetski potencijal stada, jer su godinama investirali u visoko mliječna grla koja sada nemaju kamo s proizvodom.
Iako Vlada TK pruža direktnu pomoć, njene ovlasti su ograničene. Resorni ministar poljoprivrede, Fedahija Ahmetović, ističe da mljekari ostvaruju značajnu podršku od 3,8 miliona KM samo iz kantonalnog budžeta. Ipak, napominje da kanton ne može uticati na državnu uvozno-izvoznu politiku, zbog čega farmeri traže hitno uvođenje prelevmana na uvozno mlijeko kako bi se zaštitila domaća konkurentnost.
Problem kvalitete i “lažnih” mliječnih proizvoda
Stručnjaci upozoravaju da problem nije samo kvantitet uvoza, već i upitna kvaliteta onoga što građani konzumiraju. Bosni i Hercegovini nedostaje državna referentna laboratorija koja bi adekvatno kontrolisala hranu na granicama.
Suad Selimović iz Privredne komore TK upozorava da se na policama nalazi sve više proizvoda koji nisu u skladu s deklaracijama. On ističe da su mnogi uvozni sirevi i namazi zapravo proizvodi na bazi palmine masti, a ne mliječnih masti. S obzirom na to da domaća proizvodnja podmiruje tek oko 40% potreba tržišta, logično bi bilo da domaće mlijeko ima kupca, ali ga uvozni proizvodi niske kvalitete istiskuju cijenom.
Spas u preradi i novim pogonima
Kao dugoročno rješenje nameće se izgradnja sopstvenih prerađivačkih kapaciteta kroz model javno-privatnog partnerstva. Na tragu te ideje, u jednoj mljekari u Tuzlanskom kantonu već je u toku instalacija postrojenja za proizvodnju mlijeka u prahu.
Ovo postrojenje će moći preraditi do 100.000 litara mlijeka dnevno, što bi moglo biti ključno za apsorpciju tržišnih viškova i stabilizaciju otkupa u budućnosti.