Šta vozači trebaju znati o biciklistima koji voze cestom

0

Sve je više biciklista koji su u Bosni i Hercegovini zbog saobraćajne nekulture i neodgovarajućih propisa u znatnom riziku od nesreće. Iskusni biciklista Jasmin Grebić je napomenuo na pravila kojima se taj rizik može znatno smanjiti.

Naš sagovornik je biciklom prešao desetine hiljada kilometara širom svijeta. Zbog toga ima veliko iskustvo u biciklizmu, koje je podijelio s čitateljima Klix.ba. Riječ je o pravilima kojima su svi učesnici saobraćaja, prije svega biciklisti i vozači automobila, sigurni.
Poštivanje ovih pravila je nužno kako bi se rizik od nesreća smanjio, a nesreće u kojima biciklisti bivaju povrijeđeni su česte. Između ostalih, bosanskohercegovački rekorder u triatlonu Nermin Palić je tokom biciklističke vožnje nedavno povrijeđen u saobraćajnoj nesreći.

Grebić je napomenuo da se biciklistom smatra osoba koja zna saobraćajne propise i koja ima odgovarajuću opremu za biciklističku vožnju – kacigu, prednje i zadnje svjetlo, itd.

Na saobraćajnicama posebno su učestali oni koji voze cestovna bicikla koja se, prema riječima Grebića, kreću brzinom od 35 do 40 kilometara na sat. Ukazao je da tom brzinom nije primjereno voziti na biciklističkoj stazi zbog pješaka. Biciklističke staze prvenstveno su namijenjene onima koji bicikl koriste kao prijevozno sredstvo, a ne za vježbanje.

Sagovornik smatra da se u Bosni i Hercegovini još mnogi boje da voze saobraćajnicama, jer pojedini vozači bicikliste ne tretiraju kao ravnopravne učesnike u saobraćaju.

Istakao je da biciklisti nisu zadovoljni time što je zakonski preporučeno, ali ne i obavezujuće to što je distanca da se motornim vozilom zaobiđe biciklista 1,5 metara. Ocijenio je da to mora biti zakonski obavezujuće kako bi biciklisti bili sigurniji.

“Zakonski nismo dovoljno zaštićeni. Policija ne misli da se išta desilo ako nije bilo kontakta između bicikla i motornog vozila, iako se može desiti da vozilo prođe npr. dva centimetra pored ramena”, rekao je Grebić.

Preporuke vozačima

Osim što se biciklista mora tretirati kao ravnopravan učesnik u saobraćaju, Grebić je izdvojio i sljedeće sugestije vozačima motornih vozila:

Nije uvijek moguće procijeniti brzinu kretanja bicikla, pa se dešava da se biciklisti oduzme prvenstvo prolaza. Nova cestovna bicikla su vrlo aerodinamična zbog čega se njima može razviti velika brzina;

Pogrešno je misliti da biciklistima nije mjesto na cesti. Sviranje iz automobila može prepasti biciklistu, što može za posljedicu imati njegov pad pred automobil. Mlađi vozači motornih vozila nisu dovoljno educirani o biciklistima. Nužno je znati da su oni koji voze cestovna bicikla ukopčani – biciklistička cipela i pedala su uklopljeni. Zbog toga je biciklistima u pojedinim situacijama teško držati ravnotežu;

Pogrešno je čekati da se biciklista zaustavi kako bi se prošlo pored njega motornim vozilom;

Biciklisti se ne pretiču u krivinama. To se prije svega odnosi na kamione i druga duža vozila. Prilikom preticanja ne smije se oštro vraćati u svoju traku, već je potrebno nastaviti voziti nekoliko metara, pa se onda vratiti u svoju traku;

Biciklistu ne bi trebalo zaobilaziti u trenutku kada u suprotnom pravcu nailazi motorno vozilo;

Najprihvatljivije je biciklistu zaobilaziti na udaljenosti od dva-dva i po metra. Ovo uvijek treba imati na umu, jer je biciklista u riziku od udara vozila u prosjeku teških više od jedne tone;

Biciklista ne može voziti uz sami rub ceste. Potrebno mu je najmanje 80 centimetara od ruba kako bi mogao izvršiti manevar.

Govoreći o svijesti vozača o biciklistima na Zapadu, ukazao je da je svjedočio da žene bez bojazni djecu voze saobraćajnicama u biciklističkim prikolicama. Mišljenja je da je to teško zamislivo u Bosni i Hercegovini.

Ukazao je da je onima koji se bave triatlonom još teže, jer su im kočnice zbog oblika bicikla udaljenije.

Preporuke biciklistima

Grebić je podsjetio da je svakom biciklisti opasno da se cestom vozi sam. Istakao je da je znatno prihvatljivija vožnja u grupi od tri do pet biciklista.

“Potrebno je voziti u koloni koja nije preduga za preticanje, ali je dovoljno duga da bi bila uočljiva vozačima”, naveo je.

Također je napomenuo da je sada mnogo više automobila, nego prije.

“Prije se moglo otići do Trnova, a da tokom biciklističke vožnje prođe pet-deset automobila. Sada na putu do te lokacije ponekad prođe 50 automobila”, istakao je.

Ne postoji staza za profesionalne bicikliste

U Bosni i Hercegovini ne postoji staza na kojoj bi mogli vježbati oni koji se biciklizmom žele baviti profesionalno, a samo je Grebićev sin Emin jedini profesionalni, licencirani biciklista u Sarajevu koji se takmiči za Biciklistički klub Tuzla.

“Nekada smo u Butmiru imali veledrom. Nemamo zatvorene staze na kojima bismo mogli adekvatno trenirati”, kazao je.

Prema njegovim riječima, oni koji se bave triatlonom mogu uvijek koristiti iste staze, dok oni koji se isključivo bave biciklizmom to ne mogu.

“Otkrili smo stazu ispod autoputa u Rajlovcu (sarajevsko naselje), koja je duga 5,8 kilometara. To je alternativni put koji biciklisti koriste bez bojazni da će im se nešto desiti. No, nije toliko zanimljivo uvijek voziti istim putem. Međutim, ako ništa, sigurno je za vožnju, posebno za one manje iskusne koji bi htjeli da prve korake nauče bez izlaska na saobraćajnicu”, obrazložio je.

Naglasio je da se biciklizam sve više razvija kao sport, ali i da se sve više razvija i biciklistički turizam. Pozvao je da se napravi adekvatna staza za profesionalce, čime bi se stvorile pretpostavke za razvoj takmičarskog biciklizma.

(klix.ba)

Share.

Comments are closed.